JANJINA KAKVA JE NEKAD BILA –

PREPOZNAJ SVOG PRADJEDA

Obiteljske fotografije po obiteljima

ŠEST ZADNJIH IZDANJA STARIH FOTOGRAFIJA DOSTUPNO JE SAMO NA FACEBOOK-U!
PREKO 2000 FOTOGRAFIJA!

Kako mnogi neće ni da čuju za facebook (razumijem ih) pogledajte uputu.

Mislio sam da nikad neću koristiti "facebook" ali evo otkrio sam jednu njegovu praktičnu mogučnost!

Od sada sve fotografije i još puno više imate i na facebook stranici "Stare fotografije Janjine - Old Photos of Janjina" ili direkni link za album svih fotografija. Zašto?! Zato jer sada svatko na facebooku može "označiti (tagirati)" na fotografijama "tko je tko" ili komentirati fotografiju (opisati okolnosti nastanka ili neku zanimljivost) a ne mora sa nikim biti "facebook  prijatelj".

Ovako bi trebala izgledati označena (tag-irana) fotografija glazbe, pa prelaskom kursora (miša) preko glave svake osobe pojavljuje se naziv te osobe, odnosno prelaskom preko popisa ispod slike vidi se kvadrat koji označava tu osobu!

Napravljena je i grupa "Open group - Old Images Janjina" u nju slobodno možete upload-ti stare fotografije vezane uz Janjinu, komentirati ih,.. Nema restrikcija i modeliranja. Vjerujem da će biti zainteresiranih?
 

Kratka uputa za one korištenje facebooka

Otkrijmo "zaboravljenu Janjinu" - predgovor prvom izdanju

Osjetio sam da je vrijeme da napravim jedan stari naum, dok još nije kasno, dok još ima naših starih koji mogu prepoznati naše prabake i djedove.

A to je zaviriti u stare obiteljske albume, potražiti stare fotografije vezane uz Janjinu i njen pomalo zaboravljeni identitet, a koje su spremljene u burale, škafete ili odnešene potkupe - zadnjoj stanici prije smetlišta. Znate kako često biva sa starim fotografijama unutar obitelji nakon ženidbe, udaje, smrti, obiteljskih dioba, preseljenja, smjena generacija...

Čini mi se, ako budem odgađao skeniranje starih fotografija bit će mi žao kao što mi je žao što nisam zapamtio (zapisao) mnoge stvari koje su mi govorili moji stari. Oni su puno toga znali a tada me to nije posebno interesiralo. Sada bih ih rado pitao i pažljivo poslušao, ali više ih nema!

Digitalizacija i web prikaz vjerojatno je najzgodniji za izradu ovakvog albuma iz više razloga. Mnoge fotografije izrađene prije stotinjak godina izrađivale su se male i nužno je njihovo povećanje u svrhu “forenzičkog“ prepoznavanja ljudi. Naknadnom obradom fotografije moguće ih je malo izoštriti. A da ne govorim o jednostavnosti pristupa albumima naših baka i djedova na ovaj način. Mnoge su fotografije iznimne kvalitete i svakako ih pogledajte povećane! (npr. "U Milića")

U ovoj današnjoj "civilizaciji zaborava" - u vremenu kad su mediji ubili istinu i stalno nam ispiru mozak,

prošle su 100-godišnjice osnutka "Hrvatskog Sokola", "Hrvatsko kulturno-prosvjetnog društva Zvonimir",... pokušajmo ih se barem sjetiti.

Ovo je prvi korak u otkrivanju "zaboravljene Janjine", to zadovoljstvo podijelit ću sa Vama i uštedjeti Vam vrijeme. Ugodno sam iznenađen bogatstvom foto-baštine koju su nam ostavili naši stari. Ove fotografije najviše govore same za sebe, svjedoče trenutke radosti i tuge, ovjekovječuju iznimne trenutke u bogatoj Janjinskoj prošlosti. Ne smijemo ju zaboraviti.

Očekujem Vaše komentare, posebno su dobrodošle ispravke. Za većinu slika nema datuma nastanka, pa molim one koji imaju istu sliku da pogledaju naličje fotografije i jave mi ako je zapisano vrijeme (povod) nastanka. Ako vlasnik bilo koje fotografije zaželi da ista ne bude javna, odmah ću poslušati njegovu volju ili ako je nadimak nespretno odabran, molim Vas ne zamjerite već javite pa ću prominit.

Žao mi je što nemam više slobodnog vremena da bolje predstavim ove divne fotografije, vezane uz neprežaljene ljude i mnoge značajne događaje, vezane uz iznimnu povijesno-kulturnu baštinu Janjne. Ali polako, nastavit ću ako Bog da zdravlje ovo ljeto.

Nakon ovog prvog koraka u izradi ovog "albuma starih fotografija" zahvalio bih se svima koji su mi omogućili skeniranje fotografija, a pogotovo našim bakama koje na upit  kad bih mogao doći, odgovaraju: „Iman ti ja sinko vremena koliko god treba, dođi kad te god voja“. Zahvala i svima onima koji su doprinijeli prepoznavanju ljudi (posebna zahvala teti Ani Jasprica Antunija) i odgonetanju događaja na fotografijama.

Svibanj, 2011.

Otkrijmo "zaboravljenu Janjinu" - predgovor drugom izdanju

Televiziju treba gledat minimalno, a pogotovo kad su blizu izbori. Zahvaljujući i tome konačno sam stigao napravio drugo izdanje „Zaboravljene Janjine“. Još jedan korak u borbi protiv današnje „civilizacije zaborava“ i medijskog ispiranja mozga.

Za vidit uživo mnoge od ovih fotografija morate doć u Janjinu ljeti, poć u Zagreb ili… a hvala Bogu sad u njima možete uživati bilo kada. Bit će još slika jer nisu svi našli i imali vremena nać „škatulu sa starim slikama“.

Ima puno novih i interesantnih slika, tema po kojima su složene. Neke slike našao sam u kvalitetnijim verzijama, npr. jednu od prvih sliku Drača,…Možda nisam bio dosljedan u kriterijima odabira ali i kriteriji su podložni promjenama, i naknadno je čovjek uvijek pametniji. Ponekad se i nema vremena sve napraviti polako i detaljno. Nisam mislio u ovom albumu uvrštavati slike mlađe od 50-ak godina, ali slab sam na slike djece.

Interesantno i posebno drago mi je poći u ljudi koji vjerojatno neće imati direktnih nasljednika pa postoji mogućnost da se njihove fotografije izgube. Tako na primjer tražeći gdje bi mogao naći stare fotografije pogledao sam tko su bili načelnici u Janjini. Jedini načelnik koji je imao dva uzastopna mandata i bio načelnik u dva navrata bio je Kristo Rabaza 1911.-1918.  i ponovo 1933.-1936. Pokušao sam naći njegove fotografije. Nisam našao ni jednu. Nisu imali djece a njegovi nasljednici u Trsteniku prodali su njegovu kuću i bacili sve fotografije (sadašnja kuća Drage Šegović), nikome ne zamjeram, samo tako to biva.

Pomoć u prepoznavanju mogu biti i popisi rođenih po godinama, pogotovo na slikama školskih razreda od prije sto godina. Popis je tek u nastajanju.

Veseli me otkriće albuma i članaka Dr. Oskara pl. Hovorke Zderas koji bio je općinski liječnik u Janjini krajem 19. stoljeća a koji se u usmenim predajama, koliko ja znam, nije sačuvao. Bilo bi dobro sačuvati usmene predaje naših starih, zapisati ili snimiti ih (najzgodnije na mobitel). Pa Vas potičem da to i napravite.

Kad su nastajale najstarije fotografije iz ove arhive, nisu bili rođeni ni moja baba ni moj djede, nitko sa njih više nije živ. Ova zemlja živila je bez svih nas, za nekoliko desetaka godina opet na ovoj zemlji neće biti nikoga od nas, a zemlja i povijest će ići dalje! Danas mnogi žive kao da je svijet nastao sa njihovim rođenjem, i kao da se svijet vrti oko njih. Ne zanima ih „ni prije“ ni „poslije“.

Bogu hvala, svjestan sam ljudske prolaznosti i određenosti.

Kao dijete gledao bi mrave na prekuću. Stavio bi prst iznad mrava, bio bi gospodar njihovog života i smrti. Jedan pritisak i to bi bio kraj za tog mrava. Zapitao bi se držili li možda netko tako prst i iznad naših života?

Studeni, 2011

Otkrijmo "zaboravljenu Janjinu" - predgovor četvrtom izdanju

Treće i četvrto izdanje „Starih fotografija Janjine“ posvećujem pok. mami i svima pokojnim u Sv. Stjepanu – „Onim koji će uskrsnuti“ kako je to napisano na nadvratniku ulaznih vrata u Sv. Stjepan. Naši mudri stari odlučili su se za taj natpis inspirirani drugim Isusovim dolaskom koji je najavljen u Svetom pismu. Kada će svi umrli ustati iz grobova… Mnogima to zvuči nevjerojatno. :)

Da mi je netko prije moje 40. godine spomenuo da mu je Isus prijatelj ili drugi Isusov dolazak, odmah bih pomislio da sa tim čovjekom nešto nije u redu! I sada većina tako misli. Tolstoj je napisao: „Svatko je zadovoljan svojom pameću, nitko sa svojim imutkom“.

Ja sam malo nestrpljiv, neću čekati „taj dan“. Želim gledati naše stare već danas i promišljati o njima i to podijeliti sa Vama. :)

Žao mi je što nisam počeo ranije. Sakupljajući stare fotografije shvatio sam koliko se toga nepovratno izgubilo. Nisam našao ni jednu sliku sa otvaranja: nove zgrade škole, mnogobrojnih zadruga (uljarska, pčelarska, ribarska, vinogradarska,…), „Novog mula“ na Draču, itd. U Sokolani u periodu između 1. i 2. svjetskog rata janjinska omladina priredila je barem 70-ak kazališnih predstava, većina je sigurno bila ovjekovječena, za sada su nađene samo 3 fotografije. Ali zahvaljujući baš bogatoj povijesno-kulturnoj baštini, dio je ipak sačuvan. Siguran sam, mnoge razglednice iako su rađene u većoj seriji nisu nađene! Mnoge najvrjednije slike (Blagoslova barjaka, Hrvatski sokol u Trpnju, Kavana Cental,…) našao sam u samo jednom jedinom primjerku. Koliko je tek toga izgubljeno? Najveće razočarenje su arhivi institucija, npr. Osnovna škola nema ni jednu jedinu staru sliku :(

U četvrtom izdanju objavljene su slike dviju obitelji, od tri, koje su imale najveće gubitke u samoj Janjini u drugom svjetskom ratu, a njihova prezimena su nestala. Nađena je za sada jedina slika pjevačkog društva Slava. Interesantno je vidjeti i „Kavanu i restauraciju Central“ u kojoj su odsjedali uglavnom stranci. Sjetili smo se i 100-godišnjice velikog podviga Ivana Bjelovučića - prvog hrvatskog zrakoplovaca. U ovom izdanju posvetili smo malu veću pozornost Draču i Popovoj Luci.

Iako je danas Pepelnica, iako nas danas svećenici posipaju pepelom uz riječi: „Spomeni se čovječe da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti“, ne zaboravite: Stvoreni ste za vječnost! I još jednom pročitajte napisano na nadvratniku ulaznih vrata u Sv. Stjepan!

Sretan sam što sam rođen u Janjini. Drago mi je za svakoga od vas što postojite

Damir Lozina

05.ožujaka 2014.
 

p.s.
„Album Janjine“ još nije gotov, a koliko ću imati vremena to ne znam :)