Kontinuitet ljudskog življenja na poluotoku Pelješcu prati se od mlađeg kamenog
doba – neolita pa sve do današnjih dana. Život se možda, vjerojatno, odvijao i u
starijem kamenom dobu – paleolitu, ali prvi dokazi ljudske nazočnosti na
Pelješcu neolitički su nalazi iz vremena oko trećeg tisućljeća prije naše ere, u
spiljama između Ponikava i Česvinice, na Ćućinu iznad Trstenika, te u Gornjoj
Nakovani.
Oko 5. stoljeća prije naše ere na poluotoku su živjeli pripadnici ilirskog
plemena Plereja, rasprostranjeni na čitavom području od Boke Kotorske do
Neretve. Brojne ilirske gomile ukazuju da su Plereji u protopovijesti gusto
nastavali poluotok. Unatoč grčkom prisustvu u neposrednoj blizini Pelješca,
dodiri i utjecaji na pelješke Ilire bili su neznatni. Pelješac kao da nije bio
zanimljiv za Grke. Pokraj 3. stoljeća prije naše ere na primorje Ilirika, s
ekspanzionističkim ciljevima, a povodom zaštite Grka i spriječavanja ilirskog
gusarenja nad pomorskom trgovinom, stigli su Rimljani. Dugotrajni otpor Ilira,
Rimljani su skršili divljačkim pokoljem zarobljenih odraslih muškaraca kojeg su
35. g. prije naše ere vojnici Oktavijana Asugusta izvršili na Mljetu i Korčuli,
prodavši žene i odvodeći djecu u ropstvo. Tada je bio ugušen i svaki mogući
otpor na Pelješcu, koji je ubrzo, stvaranjem rimske provincije Dalmacije, ušao u
sastav rimske države.
U 7. stoljeću naše ere istočnu obalu Jadrana naselili su Slaveni. Od tada pa sve
do 1333. godine poluotok dijeli pravo-političku sudbinu Huma ili Zahumlja.
Dubrovčani su 1333. godine kupili poluotok od srpskog kralja Dušana i bosanskog
bana Stjepana II Kotromanića (Lučić 1980). Preuzevši Stonski Rat (Pelješac)
dubrovačka je vlada započela s provođenjem niza mjera kojima je za cilj bio
učvršćenje vlasti nad novostečenim područjem, njegova zaštita od vanjskih
opasnosti te osiguranje poletnog gospodarskog života na poluotoku. Jedna od tih
mjera bila je i podjela zemlje novim vlasnicima. Dubrovački vlasteoski krug htio
ga je zadržati za sebe, ali otpor na kojeg je naišao u starosjedilačkom
žiteljstvu, napose starješinskom sloju, natjerao ga je na određene kompromise.
JANJINA
Janjina je naselje u središtu poluotoka. Sastoji se od dva sela – glavnoga koje
se zove Janjina i jednoga manjeg, smještenoga iza brda i zbog toga prozvanoga
Zabrežje. Mjesto Janjinu čini skup od pet zaselaka koji se zovu: Bara,
Jaspričići, Prišlići, Dežulovići i Gornje Selo. Gornje Selo se sastoji od
Lovrovića, Gornjeg Sela i Polutića. Bara i Gronje Selo već su postojali u 14.
stoljeću, dok su ostali zaseoci nastali najverojatnije tijekom 15. ili 16.
stoljeća.
O podrijetlu imena Janjina nema zasada pouzdanog tumačenja. Prema nekim
mišljenima riječ je o pridjevskom toponimu izvedenom od osobnog imena Janja.
Janjina se prvi put bilježi u ispravi Stefana Prvovjenčanog iz 1222/8. godine u
kojoj se navode i janjinske crkvice sv. Stjepana i sv. Jurja.
Državne, općinske i društvene ustanove u
Janjini
Žandarmerijska stanica, otvorena
1852. godine.
Prvi općinski liječnik, postavljen je 1863. godine.
Poštanski ured, otvoren je 1865. godine.
Prvi brzojav (telegraf), uveden je 1. travnja 1871.
Lučka kapetanija u Dračama-Janjini, otvorena je 1892., a prestala s radom 1947.
godine.
Šumarski ured, osnovan 1905., a zatvoren 1914. godine.
Promet
1808.-1814. – pod upravom Napoleonove
vojske gradi se kolni put duž čitavog poluotoka od Stona do Orebića (danas
poznat kao Kraljev put).
1820. - završena izgradnja ceste Janjina-Dol-Rat.
1830. - izgrađena stara cesta Janjina-Drače preko Vardišta.
1863. - završena izgradnja ceste Janjina-Popova Luka, te Janjina-Trstenik preko
Kozjeg ždrijela.
1890. - završena nova cesta Janjina-Drače, čija je trasa, u usporedbi sa starom
cestom, pomakunuta prema jugu.
1890. - austrijska pomorska uprava izgradila parobrodarsko pristanište (stari
mul) na Draču.
1894. - izgrađena cesta uz more od Drača prema Sutvidu (sagradio kap. Stjepo N.
Bjelovučič).
1910. - izgrađena glavna janjinska ulica, koja je 1953. betonirana.
1937. - na Kraju u Sreseru izgrađena nova obala i mul za pristajanje parobroda.
1937/38 - Pomorska uprava u uvali Sutvid pred Bjelovučićevim dvorcem (iz 1889.)
sagradila mul.
1954. - probijen novi magistralni put preko Pelješca
(Putniković-Janjina-Pijavičino).
(Pomorska
Baština Janjine)
Zadruge i društva
1902. - osnovana Seoska blagajna za
štednju i zajmove.
1909. - osnovana Uljarska zadruga.
1910. - osnovana Pčelarska zadruga.
1921. - osnovana Ribarska zadruga.
1921. - osnovano Lovačko društvo.
1924. - osnovana Vinarsko-vinogardarska zadruga.
1925. - osnovano Predstavništvo Hrvatskoga radiše iz Zagreba.
1940. - osnovana Potrošna obrtna zadruga iz koje je nakon Drugog svjetskog rata
osnovana Poljoprivredna zadruga u Janjini.
1942. - ponovno osnovana Nova ribarska zadruga.
1948. - iz elektro-motora Uljarske zadruge u Janjini, u domaćinstva Janjine,
Popove Luke i Sresera stigla električna struja.
1961. - na incijativu tadašnjeg NO Općine Janjina formirano trgovačko poduzeće
“Naprijed” koje od Poljoprivredne zadruge preuzima svu trgovinu. Poduzeće je
rasformirano 1969. godine, a njegovo poslovanje su preuzela veletrgovačka
poduzeća “Budućnost” iz Dubrovnika i “Razvitak” iz Metkovića.
1962. - ukinut NO Općine u Janjini, njezino područje potpalo pod općinu
Dubrovnik
1963. - u Janjini osnovano Turističko društvo.
1964. - u Sreseru osnovano Turističko društvo.
Prosvjeta
1828. - otvorena u Janjini prva Muška
pučka škola.
1882. - otvorena u Janjini Ženska pučka škola
1920. - u Sreseru otvorena Mješovita pučka škola (zatvorena 1932. zbog
pomanjkanja djece).
1928. - u Janjini otvorena Građanska škola (zatvorena 1937. zbog pomanjkanja
djece).
1932. - u Janjini otvoreno Dječje zabavište (ukinuto 1978.)
1932. - u Janjini otvorena Ženska stručna škola (zatvorena 1943.)
Kultura
1635. – napisan prvi Pravilnik
Bratovštine sv. Stjepana u Janjini.
1848. – u Janjini osnovana Hrvatska narodna garda.
1893. – u Janjni osnovana Javna dobrotvornost.
1896. – u Janjini osnovano Hrvatsko kulturno-prosvjetno društvo “Zvonimir”, koje
je imalo čitaonicu, tamburaški zbor i kazališnu amatersku sekciju.
1908. – osnovan Hrvatski sokol. To je društvo sagradilo 1912. “Sokolanu” s
velikom dvoranom i pozornicom.
1912. – otvorena je u Janjini Težačka sloga s čitaonicom.
1914. – kupljena su glazbala za osnivanje Fanfare, koja je kasnije pretvorena u
Hrvatsku glazbu.
1921. – u Janjini osnovani Esperantski klub i pjevačko društvo Slava.
1924. – osnovano Šahovsko društvo s knjižnicom i čitaonicom. Iste godine osnovan
je nogometni klub “Iskra”.
1927. – u Janjini izgrađena nova školska zgrada u kojoj se i danas nalazi škola.
1951. – dovršena izgradnja Doma kulture u Janjini.
1953. – nabavljena je u Janjini stalna kino-aparatura, te smještena u Dom
kulture.
1958. – u Popovoj Luci izgrađena čitaonica.
1960. – na Kraju (Sreser) počela izgradnja zgrade namjenjena čitaonici.
1973. – osnovano Vatrograsno društvo.
.
Za one koji žele znati više:
BJELOVUČIĆ, N. Z., 1922. Povjesničke
crte Janjine. Split.
BJELOVUČIĆ, N. Z., 1922. Povijest poluotoka Rata ili Pelješca, Hercegovine i
Dubrovnika. Split.
BJELOVUČIĆ, N. Z., 1923. Poluotok Rat ili Pelješac. Beograd.
ĆOSIĆ, S., KAPETANIĆ, N., LJUBIĆ, P., VEKARIĆ, N., 1999. Hrvatska granica na
Kleku. Dubrovnik.
JASPRICA, V., 1976. Povjesna kronika Janjine. Janjina.
VEKARIĆ, N., 1989. Pelješka naselja u 14. stoljeću. JAZU, Posebna izdanja,
Knjiga 8.
VEKARIĆ, N., 1991. Migracije na poluotok Pelješac (1333-1918). Doktorska
disertacija. Filozofski fakultet, Zadar.
VEKARIĆ, N., 1992a. Stanovništvo poluotoka Pelješca. Svezak 1, Dubrovnik.
VEKARIĆ, N., 1992b. Prijedlog za klasifikaciju peljeških prezimena. HAZU.
VEKARIĆ, N., 1995-95. Pelješki rodovi. HAZU.
