|
PelješacMjesta na PelješcuJanjina - Drače - Žuljana - Trstenik - Sreser -Orebić - Ston - Mali Ston - Trpanj - Viganj
|
Drače - Žuljana - Trstenik - Sreser - Janjina
JANJINA (web site o
Janjini), naselje u unutrašnjosti poluotoka Pelješca, podno brda Gradine (244
m), 2 km od luke Drače na sjeveroistočnoj obali; 333 stan. Gospodarska je osnova
poljodjelstvo, vinogradarstvo i maslinarstvo. Na regionalnoj je prometnici. Na
lokalitetu Gradina iznad mjesta ilirska gradina; u okolici grobne gomile. Kraj
crkve sv. Stjepana na groblju otkriveni su zidovi rimske ladanjske vile i
nadgrobne stele iz I. st. Važni su ostaci predromaničke crkvice sv. Jurja s
kasnosrednjovjekovnim grobljem; na ulomcima oltarne pregrade urešene pleterom je
i natpis donatora Petra. Nad ulazom u bivšu kneževu palaču uzidan je rustični
reljef sa sjedećim likom sv. Vlaha. U selu ima lijepih kapetanskih kuća iz XIX.
st.; dominira historicistička crkva sv. Vlaha.
Samo 2 km udaljena je uvala Drače, gdje se uz čisto more mogu prakticirati
sportovi na vodi.
DRAČE, naselje i istoimena uvala na sjevernoj obali poluotoka Pelješca, 30 km sjeverozapadno od Stona; 48 stan. Zaton od rta Rat do rta Blaca ima više uvala (Drače, Stinjivac, Blaževo i Brijesta). Gospodarska je osnova poljodjelstvo i ribarstvo. U luci se mogu vezati manje jahte (dubina 1,3-3 m) koje su unutar lukobrana zaštićene od svih vjetrova. Na lokalnoj su prometnici, odvojku od regionalne prometnice koja prolazi poluotokom Pelješcom, 3 km sjeveroistočno od Janjine.
ŽULJANA, naselje i lučica u istoimenoj uvali na
južnoj obali poluotoka Pelješca; 206 stan. Leži na kraju udoline koja se od
Gruhavice (352 m) blago spušta prema moru. Gospodarska je osnova poljodjelstvo,
vinogradarstvo, ribarstvo i turizam. Na lokalnoj je prometnici, odvojku od
regionalne prometnice. Barokna crkva sv. Martina podignuta je na temeljima
srednjovjekovne crkve; zabatni akroterij (iz XV. st.) vjerojatno je iz prvobitne
crkve. Do crkve je kapela sv. Nikole iz 1630. Crkva sv. Julijane sa zvonikom na
preslicu građena je na prijelazu iz renesanse u barok. Otkriveni su ostaci
rimskih grobova.
Mjesto Žuljana, smješteno u dubokom zaljevu, ističe se seoskom arhitekturom i
jednom od najljepših i najvećih šljunčanih plaža na Jadranu. U uvali Vučine, kao
i u nekoliko manjih uvala, mogućnost kampiranja i sportskoga ribolova. Čisto
more, ponuda domaće hrane i posebice kvalitetnih vina, sportovi na vodi
(jedrenje, surfing) čine Žuljanu omiljenim turističkim odredištem.
TRSTENIK, naselje i luka na središnjem dijelu
južne obale Pelješca; 106 stan. Gospodarska je osnova poljodjelstvo,
vinogradarstvo (poznato vino dingač), ribarstvo i turizam. Na lokalnoj je
prometnici. Jahte se mogu vezati s unutrašnje strane lukobrana ili sidriti
jugoistočno od glave lukobrana. Brodska veza s Mljetom.
Obale uz naselje i uz susjedne uvale s borovim šumicama pogodne za kupanje.
SRESER, naselje u središnjem dijelu poluotoka Pelješca na Malom moru, 4 km sjeverno od Drača; 71 stan. Gospodarska je osnova poljodjelstvo, vinogradarstvo, maslinarstvo, voćarstvo i ribarstvo. Ispred obale nalaze se otočići Goljak, Srednjak i Gospin školj te hrid Bililo; uz more je zaselak Rat sa žalima.
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
||
Orebić - Ston - Mali Ston - Trpanj - Viganj
OREBIĆ (Orebići), gradić na južnoj obali poluotoka Pelješca; 1489 stan. Prosječna temperatura zraka tijekom siječnja iznosi 9,1 °C, a u srpnju 26,5 °C. Okolica se ističe bujnom mediteranskom vegetacijom. Gospodarska je osnova poljodjelstvo, voćarstvo, ribarstvo i turizam. Među plažama izdvaja se uvala Trstenica. Trajektna veza s Korčulom. Na regionalnoj je prometnici koja prolazi uzduž poluotoka. Nekad značajno pomorsko središte; do XVI. st. zvalo se Trstenica i bilo je sjedište kneza pod dubrovačkom upravom (1343.-1806.). Kamene gomile i utvrđenja (na brežuljku Grudi, na brdu Vižanjici) potječu iz pretpovijesnog doba. Otkriveni su i tragovi rimskog naselja (ostaci villae rusticae, grobovi). U baroknoj crkvici uzidan je iznad vrata zatvorenog trijema starokršćanski mramorni reljef. U mjestu je Pomorski muzej. Dva kilometra zapadno od mjesta je gotičko - renesansni franjevački samostan (XV. st.); u samostanu je zbirka umjetnina. Samostansku crkvu sagradio 1486. Mihoč Radišić; na glavnom portalu je reljef Madone, rad nepoznatog sljedbenika N. Fiambertija, a u crkvi reljef Madone Nikole Firentinca. U brdu iznad samostana je gotička, u doba baroka obnovljena crkva Gospe od Karmena. Uz nju su antički sarkofazi i nekoliko prastarih, golemih čempresa, a nešto podalje barokna loža i ruševine dvorca trsteničkoga kneza.
Od prvih dana Orebić se razvijao kao središte pomorstva (nosi ime po jednoj kapetanskoj pomorskoj obitelji) pa je ondje 1865. utemeljeno Pelješko pomorsko društvo, koje je imalo čak 33 prekooceanska jedrenjaka. Jedno od najvećih pomorskih društava Sredozemlja podignulo je i vlastito brodogradilište. Kada su parobrodi istisnuli jedrenjake, bio je to teški udarac za Društvo i za Orebić, ali pomorac i dalje ostaje najcjenjenije zanimanje u Orebiću i na Pelješcu. Danas je Orebić važno turističko mjesto koje uz raznovrsnost smještaja (hoteli, apartmani), duge pješčane plaže, mnoge male uvale i čisto more, sportsko-rekreacijske sadržaje (igralište za tenis, nogomet te na moru jedrenje, surfing), gastronomsku ponudu, posebice plodova mora i čuvenih peljeških vina (dingač, postup), nudi i posebno ugodne šetnje po okolici. S groblja kraj crkve Gospe od Anđela iznad Orebića, posljednjeg počivališta peljeških kapetana, pruža se prelijepi pogled na otok i grad Korčulu, te brojne otočiće u Pelješkom kanalu. Ispod franjevačkog samostana i crkve prostire se šuma čempresa, zaštićena park-šuma. Brodovi koji prolaze Pelješkim kanalom često svojim sirenama pozdravljaju crkvu svoje zaštitnice i počivalište mrtvih kapetana, a odatle im se odgovara zvonjavom samostanskih zvona. Nedaleko od samostana je naselje Karmen s više srednjovjekovnih spomenika. Odatle se mogu obići slikovita gornja sela: Ruskovići, Stankovići, Podvlaštica. Iz Orebića počinje i omiljeni uspon planinara na vrh Sveti Ilija (961 m). U Orebiću i okolnim mjestima održavaju se brojne tradicionalne vjerske svečanosti, a ističe se proslava Gospe od Karmena (16. srpnja). Ljeti gostuju kazališta i organiziraju se druge kulturne i zabavne priredbe.
STON, gradić i luka u južnoj Dalmaciji, na krajnjem sjeverozapadu Stonskoga
kanala i na istoimenoj prevlaci koja spaja poluotok Pelješac s kopnom, 59 km
sjeverozapadno od Dubrovnika; 581 stan. Gospodarska je osnova poljodjelstvo,
vinogradarstvo, maslinarstvo, prerada plastičnih masa, ribarstvo i uzgoj
kamenica te turizam; najveću važnost za Ston imale su nekoć i imaju danas -
solane. Na regionalnoj je prometnici koja povezuje magistralnu prometnicu s
Pelješcem. U rimsko doba Stagnum. Na brdu Starigrad sačuvani su temelji rimskoga
kastruma. U X. st. Ston je sjedište biskupije; vjerojatno uz crkvu Gospe od
Lužina. Današnji Ston osnovan je 1333., čim su Dubrovčani došli u posjed
Pelješca. Grad je bio opasan 980 m dugim zidinama, koje su tvorile nepravilan
peterokut, s jačim utvrdama na uglovima. Od sjeverozapadnog ugla zidine se dižu
do vrha brda Pozvizd, gdje se spajaju s tvrđavom Pozvizd, a od sjeveroistočnog
ugla protežu se brdom uz prevlaku i spajaju sa zidinama Maloga Stona. Na
jugozapadnom uglu stoji najjača stonska tvrđava, Veliki kaštio. Istočno od njega
je zid bio povučen uz obalu, koja prema moru graniči sa Solilima. Taj golemi
utvrđeni kompleks gradili su Dubrovčani 1333.-1506. Poznatiji graditelji su:
Župan Bunić 1455., Bernardin iz Parme 1461. Olivier Francuz 1472.-78. i Paskoje
Miličević 1488.-1506. Škola se u Stonu spominje već 1389., ubožnica 1458.
(zgrada još postoji), a sirotište 1494. Od profanih zgrada unutar zidina ističu
se bivša kancelarija Dubrovačke Republike građena u gotičko-renesansnom stilu,
palača Sorkočević i bivša biskupija (1573.; kasna renesansa s trijemom u kojemu
je lapidarij). Nekadašnji renesansni Knežev dvor proširen je i nadograđen u XIX.
st. Franjevački samostan s gotičko-renesansnim klaustrom i romaničko-gotička
crkva sv. Nikole građeni su 1347. Tu se čuva nekoliko umjetničkih predmeta:
veliko slikano raspelo (rad Blaža Jurjeva Trogiranina), srebrni okovi misala,
gotički drveni kip sv. Nikole i dr. Na mjestu današnje pseudogotičke crkve sv.
Vlaha (iz 1870.) stajala je katedrala iz XIV. st. (srušila se u potresu 1850.);
od nje su se sačuvali drveni kipovi sv. Vlaha, sv. Petra i Pavla, ikona Majke
Božje (rad Andrea Rizza). Izvan gradskih zidina u XV. st. podignuta je župna
crkva Navještenja umjesto starije župne crkve Gospe od Lužina. Pred crkvom je
loža zvonara s dva velika zvona (salio ih je Ivan Rabljanin 1528.). Na brdu sv.
Mihajla dobro je sačuvana predromanička crkvica sv. Mihajla (IX. st.) s vrsnim
ranoromaničkim zidnim slikama (kralj-donator i likovi svetaca). Na području
Stona ima još nekoliko starih crkava, sada većim dijelom u ruševinama. To su
crkva sv. Petra s memorijalnom kapelom (vjerojatno prva katedrala Stona), sv.
Mandaljene na brdu Gorica (sarkofag, ostaci zidnih slika), sv. Ivana i sv.
Stjepana (unutar nje otkriveni su temelji predromaničke crkvice), ranoromanička
crkvica sv. Martina i pregrađena romanička crkva Gospe od Lužina.
Povijesni gradić Ston je sa svojim znamenitim bedemima i brojnim
kulturno-povijesnim spomenicima jedan od najljepših primjera utvrđenoga grada i
dubrovačkoga graditeljstva. U ugostiteljskim lokalima nude se domaća jela,
osobito kamenice i drugi plodovi mora. Ston je poznat i po svojim solanama, a
obala uz gradić, uzduž kanala i u uvali Prapratna, vrlo je pogodna za kupanje,
ribolov i podvodni ribolov. Prekrasnu pješčanu plažu oplemenjuju stoljetne
masline, a ondje je i jedan od najljepših kampova na ovom području. Osim
rekreacije na vodi, gostima su na raspolaganju i sportski tereni.
MALI STON, naselje i
luka u uvali Malostonskoga zaljeva, na padinama Bartolomije (224 m, s
vidikovcem), 1 km sjeveroistočno od Stona; 152 stan. Gospodarska je osnova
poljodjelstvo i ribarstvo; uzgajališta školjaka (uvala Bistrina i Malostonski
zaljev). Na lokalnoj je prometnici koja povezuje Mali Ston sa Stonom. U luci
mogu sidriti manje jahte; zaštićena je od svih vjetrova. Osnovali su ga
Dubrovčani 1334. Opasan je zidinama u obliku pravokutnika koje su s kopnene
strane građene 1336.-47., a s morske 1358., kad su podignuta i Lučka vrata. Po
regulacijskom planu iz 1335. izgrađena su tri bloka kuća; ulice se sijeku pod
pravim kutom. Na uzvisini s južne strane započeta je 1347. izgradnja jake
tvrđave (s pet kula okrenutih prema moru), kasnije nazvane Koruna. Od nje se
prema Stonu proteže Veliki zid, s odvojkom do tvrđave Pozvizd (1335.) na vrhu
istoimenog brda. Malostonska luka, završena 1490., građena je po ugledu na
dubrovačku gradsku luku. U sredini Malog Stona je češće pregrađivana crkva iz
sredine XIV. st.; jedno njezino zvono lijevano je 1419. u Dubrovniku.
Tiho mjesto poznato po uzgajalištu školjaka (kamenice, dagnje, klapovice),
pogodno za obiteljski odmor; više kvalitetnih gostionica. S tvrđave Pozvizd, na
istoimenom brdu, pruža se prekrasan pogled na cijelu okolicu.
TRPANJ, naselje i luka na sjevernoj obali
poluotoka Pelješca, 11 km sjeveroistočno od Orebića; 660 stan. Klima je blaga;
prosječna temperatura zraka tijekom siječnja 7 °C, a u srpnju 26 °C. Gospodarska
je osnova poljodjelstvo, ribarstvo i prerada ribe. Na regionalnoj je prometnici
koja prolazi poluotokom; trajektna veza s Pločama. Jahte se mogu vezati uza
zidanu obalu. U prošlosti važna luka Pelješca, Trpanj se razvio u blizini rimske
vile (dijelovi mozaika i zidova na starom groblju). Na brdu iznad luke ruševine
su srednjovjekovne tvrđave. Usred naselja je crkva Gospe od Karmena (renesansni
glavni oltar s grbom obitelji Gundulić). Nova župna crkva građena je u
neoromaničkom stilu; od starije crkve očuvan ukrašeni kameni prozor iz XVI. st.
Na rubu naselja je kapelica (natpis iz 1695.) s drvenim baroknim oltarom.
Prekrasne plaže okružene borovim šumarcima, brojne uvalice, bujno mediteransko
raslinje te izvorska voda obilježja su Trpnja. Raznovrstan smještaj (hotel,
pansioni, apartmani), ponuda domaće hrane (riba i vino), mogućnost sporta i
rekreacije te nedirnuta priroda otočne unutrašnjosti poznate po kvalitetnim
vinima privlači brojne stalne goste. Poznat je i po ljekovitome mulju.
VIGANJ, naselje i lučica na zapadnom dijelu južne
obale poluotoka Pelješca, 7 km zapadno od Orebića; 330 stan. Smješteno u
prostranoj uvali zapadno od rta Sveti Liberan, na rubu plodne flišne zone.
Gospodarska je osnova poljodjelstvo, ribarstvo i turizam. Sjeveroistočno od
Vignja je planinarsko izletište Sveti Ilija (961 m). Na regionalnoj je
prometnici koja prolazi uzduž poluotoka. Naseljen u prapovijesno i antičko doba.
Župna crkva sv. Mihovila podignuta je u doba gotike, a 1760. je dograđena.
Samostan i crkvu dominikanaca sagradio je 1671. brodovlasnik Marko Krstelj.
Crkva je jednobrodna građevina; na glavnom oltaru je kip Blažene Djevice Marije.
U crkvi se čuva drveni gotički kip Gospe s djetetom i renesansno poprsje sveca.
Uz crkvu je klaustar s jednostavnim arkadama.
Mjesto duge pomorske tradicije danas je prekrasan voćnjak i botanički vrt,
zaklonjen od sjevernih vjetrova i okrenut uvijek toplom jugu. Tu uspijevaju
čudesne voćke i biljke što su ih sa svojih plovidbi po svjetskim morima donijeli
čuveni pelješki pomorci. U Vignju ima mnogo kuća i vila za iznajmljivanje, a
turisti osobito cijene domaće proizvode, što im nude mještani. Kupače će
oduševiti velika šljunčana plaža i borovi šumarci. Iznad Vignja nalaze se
slikoviti zaseoci Basina, Kovačevići, Kraljevića Selo, Šapetino Selo, Podac i
Dol. Na vrhu Sveti Ivan, gdje se nedaleko od puta nalazi i stara crkvica, a
ispod nje ostaci topničkog položaja austrijske mornarice, završava Pelješki
kanal. Povoljni su uvjeti za jedrenje, surfing, te za planinarenje.
Foto albumi:
U izradi: